Divlji zapad u Dalarni, putopis iz Malunga - dio drugi

Nakon što je moj kolega Ante s vama podijelio svoja iskustva s ljetnog tečaja bio bi red da se i ja oglasim o svom boravku u Malungu prije nepunih mjesec dana. U tri tjedna koliko je tečaj trajao sklopila sam nova prijateljstva, stvorila prekrasne uspomene, svakodnevno govorila jezik koji toliko volim i iskusila ono savršeno, švedsko ljeto.

Za dočarati cijeli ugođaj mislim da je važno reći kako se tečaj održavao u višoj školi (švedski folkhögskola) u Malungu što nam je dosta obogatilo program.

Te su škole uže specijalizirane za neka područja i pristup profesora je bitno drugačiji - naglasak je na zajednici, razmjeni iskustva i priroda odnosno izvanškolske aktivnosti su vrlo često bitan dio rada.

Osim nekih uobičajenih predavanja s naglaskom na vježbanju i govorenju švedskog jezika, profesori koji i inače rade u školi održali su radionice tradicionalnog plesa i pjevanja, ručnog rada i joge.

Uz sve aktivnosti koje su se održavale u prostorima škole imala sam priliku razgledati stare malunške seoske kuće od kojih neke datiraju iz 14. stoljeća, posjetiti lokalnu farmu usred šume, pogledati probu amaterske predstave na otvorenom - Trolovo vjenčanje te izvedbu profesionalne predstave Novac gospodina Arnea švedske nobelovke Selme Lagerlöf.

Najveći neprijatelj

Otkad sam se vratila iz Malunga ne prestajem govoriti koliko mi je bilo lijepo i kako bih apsolutno ostala tamo bez razmišljanja da sam malo manji realist nego što jesam. Ali evo, kada bih morala izdvojiti jednu manu Malunga to bi apsolutno bili naporni, krvoločni zujavci - komarci (na švedskom myggor).

Već nakon dva dana postalo mi je jasno da bez sredstva protiv komaraca ne idem nigdje, čak niti na doručak. No sredstvo protiv komaraca također ima jednu manu, ne štiti toliko dobro od vrlo upornih i napornih mušica odnosno komarčića (švedski knott) koje u roju opkole čovjeka i grizu ga bez imalo milosti.

Strastvena mržnja prema komarcima i komarčićima koja je ubrzo buknula u svima nama zauvijek je opjevana u govorima koje smo držali tijekom predzadnjeg dana tečaja.

Za govore smo podijeljeni u grupe po dvoje ili troje i morali smo odabrati mjesto na kojem želimo održati govor pa smo se od svih mjesta koja su nam prirasla srcu oprostili šetnjom po kampusu. Govori su bili tematski raznovrsni - o blagovaonici, suncu, sauni, pjesmi Sonje Åkesson i profesora Pera, a dva su govora počast odala komarcima, odnosno sredstvu protiv komaraca.

Divlji zapad na sjeveru Europe

Kada sam se pakirala za Malung pomagala mi je prijateljica Ida koja je umirala od smijeha gledajući što sve pokušavam spakirati u mali kofer ručne prtljage. Sve smo prošle jedno tri puta dok nisam pobacala višak stvari, ali kutija od koje se apsolutno nisam planirala odvojiti bila je društvena igra Bang! što se pokazalo kao odlična ideja. 

Već druge ili treće večeri sam se pretrgala objašnjavajući pravila igre na švedsko-engleskom (kao da na hrvatskom nije dovoljno komplicirano) i iako prvih nekoliko rundi nije izgledalo obećavajuće ostatak naših večeri nije mogao proći bez višesatnog kartanja uz špageti vestern glazbu u pozadini.

I tako je uz bastugänget - društvo koje je svake večeri u sauni, nastao i Bang!-gänget - društvo koje svake večeri u dnevnoj sobi Velike kuće pokušava ubiti ili spasiti šerifa na Divljem zapadu. Sa svakom novom večeri pridruživali su nam se novi ljudi i moram zahvaliti curama koje su pravila naučile dovoljno dobro da ih ne moram ja objašnjavati svaki put ispočetka.

Od dolaska doma pala je i jedna online partija, a neki članovi bastugängeta za svoju su se aktivnost čak vratili u Malung!

Bang-gänget

Dan bez kraja

Odlazak kući koji nas je sve čekao 12.7. nikako nam se nije sviđao pa sam zajedno sa svojim najbližim prijateljicama iz Malunga odlučila ostati budna posljednju noć kako bismo iskoristile zadnje trenutke zajedno najviše što možemo. Naš odabrani program te večeri morao je uključiti sve moguće aktivnosti koje su nas usrećivale kroz tri tjedna koje smo provele gore. 

Sve je počelo nakon oproštajnog okupljanja s profesorima tijekom kojeg smo imali open mic tip večere, a kolegica Matea i ja smo povodom toga predstavile sinjsku alku. U alki su se okušali i nehrvatski vitezovi i konji, a najbolji dio alke bila su pitanja ljudi koji su mislili da je originalna viteška igra isto s ljudima-konjima, a ne pravim konjima.

Alka u Dalarni

Raspored je bio gust tako da smo se nabrzinu presvukle i otišle do rijeke Västerdal okupati se posljednji put prije odlaska i prekršiti jedno od pravila škole - popiti malo alkohola. Iako sam tri tjedna skroz super provela bez da se opustim uz čašu pive, baš je bio gušt nakon kupanja plesati uz zalazak sunca i aperol spritz koji je do nas doputovao iz Njemačke. 

Zatim smo se zaputile u Walden, jednu od učionica, u kojoj smo provele ostatak vremena dok oko 4 ujutro nismo ponovno otišle do rijeke napraviti krug kajacima.

I dok se u prvom dijelu učionice plesao just dance, iza smo na kaučevima i improviziranom stoliću odigrali zadnje dvije partije Banga! u Malungu. Nakon jedne kratke vožnje s kajacima po rijeci otpratili smo prvu osobu iz društva kući pa uz suze i nostalgični osjećaj i, prije nego što smo svi otišli doma, popili kavu.

Sista gång i kajak

Meni je bilo vrijeme za pospremanje sobe i pakiranje koje nisam napravila ranije, a nije moglo proći bez drame jer sam kupila previše knjiga i gluposti u malunškom second hand dućanu (gdje se nalazi sve od vune do bicikala).

Iako sam svoj novi kofer gotovo uspjela zatvoriti, ciferšlus se odlučio otvoriti pa sam petnaestak minuta popravljala potrgani ciferšlus, a idućih dvadesetak hrvajući se s krcatim koferom. Epopeja s koferom je ipak dobro završila jer mi nisu naplatili 4 kilograma preko dozvoljene težine na aerodromu, ali odlazak iz Malunga je bio stvarno tužan i težak.

Sasvim sigurno mogu reći da se vraćam prvom prilikom, a nadam se da će mi se pridružiti i Bang!-gänget. Iako nije prošlo ni mjesec dana od odlaska iz Malunga već mi nedostaje rijeka Västerdal, moj najdraži bicikl broj 6, idealnih 20-ak stupnjeva i svi predivni ljudi koje sam upoznala <3

Autorica: Sara Malić
Previous
Previous

SKAM - norveška serija zbog koje sam upisala faks

Next
Next

Prsten Jedan od Ante i Mede - putopis iz Malunga, dio prvi